E.O.ZD-DC | Oprema zaštite na radu | Elektro instalacije | Poljoprivreda

098 954 4261 Potraži savijet!

Vinogradarstvo

Meliorativna gnojidba

Prije podizanja vinograda potrebno je uzeti uzorke tla za kemijsku analizu na osnovu koje se daje gnojidbena preporuka i obavlja meliorativna gnojidba. Meliorativna gnojidba je gnojidba na zalihu prilikom koje se unose u tlo vrlo visoke količine hraniva u cilju podizanja plodnosti tla i podizanja hraniva na razinu optimalne opskrbljenosti koja će biti na raspolaganju vinovoj lozi dugi niz godina. Pri meliorativnoj gnojidbi koriste se visokokoncentrirana NPK mineralna gnojiva:

NPK 7-20-30     NPK 8-26-26    NPK 6-18-36    NPK 10-30-20

Mineralno se gnojivo razbaca po površini i zatim se obavi rigolanje na punu dubinu rasprostiranja korijena (cca 60-80 cm), to se obavlja 3-4 mjeseca ranije kako bi se tlo sleglo. Nakon toga neposredno prije sadnje razbaca se 30-40 t/ha zrelog stajskog gnojiva i zaore na 30 cm, ako ga nema dovoljno tada se prilikom sadnje dodaje 5-7 kg po sadnoj jami. Također se prilikom sadnje po sadnoj jami dodaje i 80 g NPK 20-10-10 ili 70 g KAN-a. U drugoj godini mladi vinograd nije potrebno gnojiti NPK gnojivima jer se koristi fosfor i kalij iz meliorativne gnojidbe. U trećoj godini kada vinograd donosi prvi rod počinje se s redovitom gnojidbom s tim da se koriste manje količine gnojiva jer su i prinosi manji. U jesen nakon berbe primjenjuje se oko 260 kg/ha NPK 7-20-30, rano u proljeće 70 kg/ha Uree N 46 (ožujak) i u svibnju se obavi prihrana s 40 kg/ha KAN-a N 27.
 

Gnojidba vinograda u rodnosti

Redovitom gnojidbom unose se u tlo hranivA koje je vinova loza iznijela prinosom, a i stvaraju se zalihe svih onih hraniva koji nedostaju u tlu da bi se osigurali redoviti prinosi dobre kakvoće. Pod pojmom redovite gnojidbe vinograda podrazumjeva se osnovna jesenska gnojidba kompleksnim NPK gnojivima u kojima je naglašen sadržaj fosfora i kalija, zatim proljetna prihrana s NPK gnojivima koja sadrže više dušika, a manje fosfora i kalija (NPK 20-10-10, NPK 15-15-15), te prihrana vinove loze dušičnim gnojivima (UREA ili KAN). Važnost osnovne gnojidbe je u tome što se jedino tada fosfor i kalij unose u dublje slojeve tla i na taj način približe što više korijenovu sustavu. Najbolje ju je obaviti odmah nakon berbe i ona bi trebala biti neizostavna agrotehnička mjera svih vinogradara. Računa se da za urod od 10 tona grožđa po hektaru na tlima siromašnim fosforom i kalijem treba gnojidbom dodati godišnje 100-120 kg/ha dušika, 50-80 kg/ha fosfora i 85-150 kg/ha kalija.

Za osnovnu jesensku gnojidbu vinograda najpogodnije su slijedeće formulacije NPK gnojiva:


NPK (MgO,SO3) 7-14-21 (2,18)
NPK (SO3) 5-20-30 (26)
NPK 7-20-30

u ovim je formulacijama naglašen sadržaj fosfora i kalija, a odnos hranjiva (1:2:3) odgovara potrebama vinove loze. Formulacije NPK (MgO,SO3) 7-14-21 (2,18) i NPK (SO3) 5-20-30 (26) sadrže kalij u sulfatnom obliku, a sumpor kao biogeni element povećava nakupljanje suhe tvari. Te sulfatne formulacije znatno su povoljnije za primjenu na karbonatnim i vapnenim tlima koja imaju visok pH, jer će sumpror iz gnojiva djelovati na sniženje pH.


Preporuka gnojidbe za prosječnu visinu uroda grožđa od 10 t/ha:

NPK gnojivo g/m2 kg/ha
NPK (MgO,SO3) 7-14-21 (2,18) 70
700
NPK (SO3) 5-20-30 (26) 50
500
NPK 6-18-36 40-45
400-450
NPK 7-20-30 50
500
Ovim količinama podmiruju se cjelokupne godišnje potrebe vinove loze za fosforom i kalijem, a male količine dušika koje se unesu jesenskom gnojidbom vinova loza će iskoristiti za rast i razvoj korijena u zimskom razdoblju. U jesen nije preporučljivo obilno gnojiti dušikom jer se produžuje vegetacija pa postoji opasnost od izmrzavanja loze. Osim toga može doći do ispiranja većih količina dušika iz tla što nije poželjno iz ekoloških razloga. Opasnosti od ispiranja fosfora i kalija nema jer je njihova pokretljivost u tlu vrlo slaba, a i vežu se na čestice tla. Istraživanja su pokazala da se fosfor i kalij godišnje premještaju svega 1 do 2 cm u dubinu. Nakon rasipanja gnojiva po tlu preporuča se gnojivo unijeti u tlo oranjem ili ručno motikom, tako da učinak gnojidbe bude što veći, a gubici hranjiva što manji. Vinogradi koji su zatravljeni gnoje se u prvim godinama nešto većim količinama (do 30 %) mineralnih gnojiva, tako da ima dovoljno hraniva i za lozu i za travnati pokrov.
Kalij je vinovoj lozi najpotrebniji u fazi cvatnje i u fenofazi šare. Vinova loza se i tretira kao kalijeva biljka koja kao i sve biljke koje proizvode škrob ili šećer traži i zahtjeva puno kalija. Najviše ga usvoji od početka vegetacije do cvatnje i od šare do dozrijevanja. On utječe na povećanje količine sladora u grožđu, povoljno utječe na povećanje otpornosti vinove loze na bolesti i niske zimske temperature. Dobra opskrbljenost biljaka kalijem povećava obrastanje korijena apsorpcijskim žilicama, tako da je i sposobnost korijena za usvajanjem vode i u njoj otopljenih hraniva veća, a time i veća otpornost biljaka na sušu. Uslijed nedostatka kalija grožđe je slabije kakvoće, količina šećera je manja, osjetljivije je na botritis odnosno sivu plijesan, porast mladica je slab i usporen, a lišće se po rubovima suši i uvija prema dolje.
Na mnogim vinogradarskim tlima često se javlja nedostatak fosfora, naročito na tipu tla pseudoglej, gdje je fosfor zbog kiselosti fiksiran. Na takvim tlima prvo treba riješiti problem kiselosti primjenom Fertdolomita (kalcijsko-magnezijski karbonat) u količini 3 t/ha ovisno o kiselosti može i više. U slučaju nedostatka fosfora smanjuje se prirod i kakvoća grožđa, u proljeće kasni vegetacija i kasnije je dozrijevanje grožđa.
 

Prihrana vinove loze

Prihrana vinove loze dušičnim gnojivom Ureom obavlja se rano u proljeće kod prve obrade tla jer će najveći dio dušika vinova loza iskoristi do cvatnje. Preporučuje se dodati, uvažavajući količinu dušika dodanu pri jesenskoj gnojidbi, 150-170 kg/ha ili 15-17 g/m2 UREE N 46, odnosno 100 kg/ha ili 10 g/m2 KAN-a N 27. Prihrana se obavlja u dva obroka, i to početkom vegetacije i poslije cvatnje. Uloga dušika je u vegetativnom porastu i povećanju lisne površine, no ne smijemo pretjerati jer prekomjerna količina dušika pogotovo bez osnovne jesenske gnojidbe izaziva osipanje cvjetova, pojavu rehuljavosti grožđa te slabo dozrijevanje grožđa i rozgve. Vina dobivena s tla koja obiluju dušikom su slabije kvalitete, imaju slabije izraženu aromu, teže se bistre, stabiliziraju i čuvaju.

Uz redovitu jesensku gnojidbu mineralnim gnojivima, vinograde treba svake treće do četvrte godine gnojiti zrelim stajskim gnojem u količini od 30-40 t/ha ili 3-4 kg/m2. Primjenom stajskog gnojiva obogaćuje se tlo organskom tvari, popravljaju se vodozračni odnosi u tlu, mikrobiološka aktivnost u tlu, a time i cjelokupna plodnost tla. Stajnjak je najbolje unijeti u tlo u jesen odmah nakon berbe.
 

Folijarna prihrana vinove loze

Prihrana vinove loze putem lista obavlja se tekućim mineralnim gnojivima FERTINAMA. U svom proizvodnom programu Petrokemija za vinovu lozu nudi Fertinu G, Fertinu B i Fertinu Fe. Ona su isključivo namijenjena za dopunsku lisnu ishranu vinove loze makro i mikrohranivima i to ponajprije hranivima kao što je magnezij (Mg), bor (B) i željezo (Fe) čiji se nedostatak često i javlja na vinogradarskim tlima.

Fertina B je dušično-borna otopina koja se primjenjuje neposredno prije cvatnje u koncentraciji 0,5-1 %. Primjenom Fertine B u ovom periodu omogućujemo vinovoj lozi sigurniju cvatnju i oplodnju jer bor povećava klijavost i vitalnost polenovih zrnaca, a i kasnije primjene bora povoljno djeluju na razvoj zametnutih bobica.
Fertina G koja uz makrohraniva dušik i kalij, sadrži i magnezij, bor i željezo može se početi primjenjivati već u razdoblju razvoja mladica u koncentraciji 1 %. Drugo tretiranje obavlja se prije cvatnje, a nakon cvatnje koristi se u koncentraciji 2 % svakih 14 dana sve do kraja srpnja kada se prestaje sa svim prihranama.
Ukoliko je vinova loza posađena na tlu koje ima veći sadržaj karbonata, na listovima će se pojaviti žućenje ili tipična kloroza koja je uzrokovana nedostatkom željeza (Fe). U takvim nasadima vinove loze treba prije cvatnje primijeniti Fertinu Fe koja sadrži željezo u koncentraciji 0,2-0,3 % (200-300 ml na 100 l vode).
Prednost tekućih gnojiva odnosno prihrane vinove loze Fertinama putem lista je u tome što se i malim količinama hraniva održava ishranjenost vinograda, posebno ako nastupi duži sušniji period, kada su znatno smanjena usvajanja hraniva iz tla. Fertine se mogu primijeniti same ili zajedno sa zaštitnim sredstvima u ranim jutarnjim ili kasnim popodnevnim satima kako ne bi došlo do pojave ožegotina na listu.
Primjenom svih navedenih FERTINA omogućujemo zdrav rast i razvoj vinove loze, veću otpornost na sušu i bolesti, te bolju kakvoću i više prinose uz preduvjet da je tlo dobro opskrbljeno ostalim biogenim elemntima.

 


tekst preuzet www.petrokemija.hr [link]

INA Petrokemija

Savijeti i usluge Gnojidba kultura Vinogradarstvo