E.O.ZD-DC | Oprema zaštite na radu | Elektro instalacije | Poljoprivreda

098 954 4261 Potraži savijet!

Gnojidba kultura

Voćarstvo




Gnojidba mladih voćaka

Mladi voćnjaci su nasadi u razdoblju intenzivnog rasta i razvoja voćaka. To razdoblje je od sadnje voćnih sadnica pa sve dok one ne razviju osnovne skeletne grane, s obilježjem predviđenog uzgojnog oblika. Navedeno razdoblje kraće je kod intenzivnih nego ekstenzivnih nasada. Mlade voćke treba redovito gnojiti kako bi se pospješio brži rast i razvoj. O pravilnoj gnojidbi najviše ovisi brzina porasta i razvoja voćaka. U prvoj i drugoj godini voćke se gnoje pojedinačno. Zona gnojidbe oko voćaka treba biti nešto šira od krošnje.
Prve godine, početkom vegetacije obavlja se prihranjivanje s 0,1 kg uree ili 0,2 kg KAN-a (Florin 6) ili 0,3 kg NPK 15-15-15 (Florin 2) po stablu. Krajem svibnja ili početkom lipnja obavlja se još jedno prihranjivanje s istim vrstama i istom količinom gnojiva kao kod prvog prihranjivanja.
Prve godine uzgoja, u osnovnoj gnojidbi voćaka s gustim sklopom, gnoji se po jednoj voćki s 0,15-0,20 kg s jednim od kompleksnih gnojiva NPK 7-20-30, NPK 6-18-36, NPK (SO3) 7-14-21 (24) (Florin 4) ili 0,1 kg NPK 8-26-26 , NPK 10-30-20, NPK (MgO,SO3) 7-14-21 (2,18)  ili Florin 5.
U drugoj godini uzgoja gnojidba se obavlja u isto vrijeme i s istim vrstama gnojiva, s tim da se količina poveća za 30  -50%.
U trećoj godini uzgoja pa nadalje, gnojidba se obavlja po cijeloj površini voćnjaka osim kod zasebnih stabala, kada se dodaje 0,2 (NPK 10-30-20) – 0,45 (NPK (SO3) 5-20-30 (26), Florin 1) kg/stablo, dok se četvrte godine zasebna stabla gnoje od 0,3 (NPK 10-30-20) – 0,6 (NPK (SO3) 5-20-30 (26), Florin 1) kg/stablo.
Vrijeme gnojidbe i vrste gnojiva iste su kao i kod gnojidbe voćaka u rodu. Kod prihranjivanja mladih voćaka dušikom treba nastojati da se doda veća količina gnojiva voćkama koje se slabije razvijaju kako bi se voćke ujednačeno razvijale.

 

Gnojidba voćnjaka

U redovitoj gnojidbi voćnjaka razlikujemo gnojidbu mladih nasada i gnojidbu nasada u rodu. Za osiguranje dobre ishrane u tlo treba unijeti sva nedostatna esencijalna hraniva posebice dušik, fosfor, kalij, kalcij, magnezij, sumpor, željezo, bor, cink, mangan, bakar, molibden i još neke korisne elemente iz tla.
Usvajanje i potreba za biljnim hranivima ovisi o više čimbenika poput voćne vrste, starosti, rodnosti, vrsti tla, opskrbljenosti tla biljnim hranivima, klimatskim uvjetima, količini i kvaliteti planiranog prinosa, te o intenzivnosti uzgoja. Utvrđivanje pojedinih količina biljnih hraniva u redovitoj gnojidbi obavlja se pomoću kemijske analize tla.
Redovita gnojidba mineralnim gnojivima dugogodišnjih nasada obavlja se dva ili tri puta godišnje. Sastoji se od osnovne gnojidbe i prihrane. U osnovnoj gnojidbi primjenjuje se gnojivo s manje dušika, a više fosfora i kalija, dok prihrana stavlja naglasak na dušik. Za osnovnu i meliorativnu (prije podizanja nasada) gnojidbu koriste se NPK mineralna gnojiva poput:

  • NPK 8-26-26
  • NPK 10-30-20
  • NPK (SO3) 5-20-30 S (26)  (Florin 1)
  • NPK 7-20-30
  • NPK 6-18-36
  • NPK (MgO) 8-16-24 (2)


Izbor formulacije ovisi o omjeru i koncentraciji hraniva u tlu. Na tlima s više od 40 mg K2O /100 g tla može se primijeniti MAP (NPK 12-52-0 ili NPK 13 -53 -0).
Osim dušika tijekom vegetacije dodaju se i sva ostala hraniva, a naročito mikroelementi neophodni u pojedinim razdobljima vegetacijskog ciklusa. Osnovna gnojidba vezana je uz jesensku obradu tla i služi prvenstveno unošenju fosfora i kalija u dublje slojeve tla. Gdje nije moguće duboko unošenje u tlo (Dalmacija, Primorje) mineralna gnojiva razbacuju se pred kišu.
Uz to se dodaje i dio dušika, koji služi za ishranu korijena tijekom zime i njegovo nakupljanje u tkivu drveta. U osnovnu gnojidbu spada i gnojidba organskim gnojivima, a ona se obavlja u jesen, svake treće ili četvrte godine, zajedno sa mineralnom gnojidbom.
Proljetna gnojidba ili prvo prihranjivanje dušikom, obično je to UREA (Florin 7), obavlja se prije kretanja vegetacije i prije plitke obrade tla. Na zatravljenim ili skeletnim (kamenim) tlima razbacuje se po površini najbolje prije kiše.  Drugo je prihranjivanje (KAN, Florin 6) najčešće iza zametanja plodova.
U posebnim uvjetima pojedinih vrsta voćaka gnojidba se obavlja prema potrebama pojedine vrste.
Tijekom sušnih uvjeta ili uslijed znakova pomanjkanja hraniva neophodno je prihranjivanje putem lista.
Prihranjivanje putom lista obavlja se s Fertinama, ili ako samo dajemo dušik, s UREOM. (Florin 7) Navedenu prihranu lista možemo kombinirati sa zaštitom pa tako obavljamo dva agrotehnička zahvata istovremeno.
Koncentracija otopine UREE (Florin 7) za voćnjake iznosi 0,5-2%, osim masline koja može podnijeti i 10%-tnu otopinu UREE (Florin 7). Međutim, maslina se prihranjuje s 3 – 5 % koncentracijom UREE (Florin 7) što znači otopiti 3 – 5 kg UREE  na 100 litara vode.

 

Gnojidba voćaka u rodu

Redovita godišnja gnojidba voćnjaka u rodu predstavlja jednu od osnovnih agrotehničkih mjera u suvremenoj voćarskoj proizvodnji. Gnojidbom voćaka osigurava se redoviti i visoki prinos, dobra kvaliteta plodova, te ravnoteža razvoja  vegetativnih i generativnih organa.
U redovitoj godišnjoj gnojidbi kod većine vrsta voćaka razlikuje se  osnovna gnojidba, rana proljetna gnojidba i prihrana.
Osnovna gnojidba koja se obavlja u jesen iza berbe predstavlja unošenja kompleksnih NPK gnojiva s malo dušika u odnosu na fosfora i kalij. U osnovnu gnojidbu spada i gnojidba stajskim gnojem.
U ranoj proljetnoj gnojidbi unosi se dušik, najčešće 1/3 do 1/2 ukupne potrebe godišnje količine s jednim od dušičnih gnojiva (UREA, Florin 7, KAN, Florin 6)  ili kompleksnim NPK s naglašenim sadržajem dušika (NPK 20-10-10, NPK 15-15-15, Florin 2). Gnojidba se obavlja prilikom prve proljetne obrade tla. Tamo gdje to nije moguće razbacuje  po travi ili pred kišu (skeletna tla u Dalmaciji, Primorju i Istri).
Prihrana se obavlja nakon zametanja plodova krajem travnja dušičnim ili NPK gnojivima s naglašenim dušikom. U slučaju da se iz bilo kojeg razloga osnovna gnojidba ne obavi u jesen, tada se količina biljnih hraniva predviđena za osnovnu gnojidbu u jesen i ona za prvu proljetnu gnojidbu unese u tlo zajedno, prilikom prve proljetne obrade tla (ili razbaca po površini na skeletnim tlima Dalmacije, Istre, Primorja).
Gnojiva se primjenjuju po cijeloj površini nasada. Iznimno, u nasadima rijetkog sklopa ili gdje se radi o pojedinačnim stablima, dodaju se u zonu oko stabala, nešto širu od krošnje.
Za visok prinos jezgričavog i koštičavog voća potrebno je dodati 90-200 kg/ha dušika (N), 70-120 kg/ha fosfora (P2O5), 130-250 kg/ha kalija (K2O). To znači da se u osnovnoj gnojidbi iza berbe pognoji s 300 - 500 kg/ha (30 – 50 g/m2)  NPK 6-18-36 ili 400 - 600 kg/ha (40 - 60 g/m2)  NPK 8-26-26 ili NPK (SO3) 5-20-30 (26) (Florin 1) ili NPK 7-20-30. Najveće količina dušika dodaje se u proljeće Ureom  (Florin 7) 150 -200 kg/ha (15 - 20 g/m2). Druga prihrana dušikom obavlja se u travnju  KAN- om  (Florin  6) u količini 150 kg/ha (15 g/m2).
Prihrana putem lista od važnosti je u određenim fenofazama voćke. Tako prije cvatnje prska se Fertinom B kao 0,5 - otopina (1/2  litre na 100 litara vode), po potrebi (nedostatak bora) i kasnije kao 1 % otopina. Dodavanje većine mikro i makro hraniva ostvarujemo putem Fertine V koju primjenjujemo kao 2 % otopinu, a primjenjujemo je u razmacima 10 – 15 dana, tijekom ekstremnih suša i u kraćim vremenskim periodima. Na karbonatnim tlima potrebno je tijekom cijele godine tretirati sa otopinom željeza Fertinom Fe u koncentraciji 0,3 % (0,3 litre Fertine Fe na 100 litara vode). Voće koje je osjetljivo na nedostatak kalcija, potrebno je bar 4 – 6 puta prskati s otopinama kalcija putem Fertine Ca u koncentraciji 2 % otopine.

 

Meliorativna gnojidba voćnjaka

Pod meliorativnom gnojidbom podrazumijevamo unošenje osnovnih hraniva u tlo zbog podizaja razine hraniva na optimum. Time se voćnjacima omogućuje dostatna opskrba hranivima dugi niz godina. Od osnovnih hraniva to su fosfor, kalij, kalcij, magnezij sumpor. Uz makrohraniva unose se i mikrohraniva . Potrebna hraniva i njihove količine utvrđuju se kemijskom analizom uzoraka tla. Osim kemijskog poboljšanja tla u vidu hranjiva ( mineralnih gnojiva) potrebno je voditi računa o biološkim svojstvima i mehaničkoj građi tla (mehanički sastav, struktura, specifična težina, poroznost, konzistencija tla).
U svrhu poboljšanja strukture, vodozračnog režima, povećane propusnosti za vodu, zrak i toplinu u tlo se unosi organska tvar. Kao organsku tvar možemo koristiti stajski gnoj (20 - 40 t ha) ili treset 30 - 60 m3/ha. Supstrati na bazi treseta imaju brojne prednosti nad stajskim gnojem jer lakše se doziraju obzirom na poznati sadržaj hraniva, nema štetnog ispiranja amonijaka, manja je opasnost od bolesti i štetočina.
Ukoliko je tlo kiselo potrebno je izvesti kalcizaciju (unošenje kalcija) Fertdolomitom u količini 4 – 6 t/ha, koju je poželjno obaviti godinu dana prije meliorativne gnojidbe zajedno sa sjetvom leguminoznih biljaka ( zelena gnojidba).Organska i mineralna gnojiva u jesen rasipaju se  po površini, a zatim rigolanjem zaoravaju na dubinu rasta korijena (do 60 cm).
Za meliorativnu i osnovnu gnojidbu možemo koristiti visoko koncentrirane formulacije kompleksnih gnojiva s naglašenim sadržajem fosfora i kalija:

  • NPK (SO3) 5-20-30 (26)
  • NPK 6-18-36
  • NPK (MgO) 8-16-24 (2)
  • NPK 8-26-26
  • NPK 7-20-30
  • NPK 10-30-20
  • NPK 12-52-0 (MAP)
    • prikladno za tla bogata kalijem, a siromašna fosforom
      (crvenice, karbonatna tla na vapnencu)
  • NPK (MgO) 8-24-24 (2)


Sadržaj  potrebnih hraniva određujemo na temelju kemijske analize tla pa se količine NPK gnojiva mogu kretati u vrijednosti od 1000 – 2500 kg po hektaru.

 

Vinogradarstvo




Meliorativna gnojidba

Prije podizanja vinograda potrebno je uzeti uzorke tla za kemijsku analizu na osnovu koje se daje gnojidbena preporuka i obavlja meliorativna gnojidba. Meliorativna gnojidba je gnojidba na zalihu prilikom koje se unose u tlo vrlo visoke količine hraniva u cilju podizanja plodnosti tla i podizanja hraniva na razinu optimalne opskrbljenosti koja će biti na raspolaganju vinovoj lozi dugi niz godina. Pri meliorativnoj gnojidbi koriste se visokokoncentrirana NPK mineralna gnojiva:

NPK 7-20-30     NPK 8-26-26    NPK 6-18-36    NPK 10-30-20

Mineralno se gnojivo razbaca po površini i zatim se obavi rigolanje na punu dubinu rasprostiranja korijena (cca 60-80 cm), to se obavlja 3-4 mjeseca ranije kako bi se tlo sleglo. Nakon toga neposredno prije sadnje razbaca se 30-40 t/ha zrelog stajskog gnojiva i zaore na 30 cm, ako ga nema dovoljno tada se prilikom sadnje dodaje 5-7 kg po sadnoj jami. Također se prilikom sadnje po sadnoj jami dodaje i 80 g NPK 20-10-10 ili 70 g KAN-a. U drugoj godini mladi vinograd nije potrebno gnojiti NPK gnojivima jer se koristi fosfor i kalij iz meliorativne gnojidbe. U trećoj godini kada vinograd donosi prvi rod počinje se s redovitom gnojidbom s tim da se koriste manje količine gnojiva jer su i prinosi manji. U jesen nakon berbe primjenjuje se oko 260 kg/ha NPK 7-20-30, rano u proljeće 70 kg/ha Uree N 46 (ožujak) i u svibnju se obavi prihrana s 40 kg/ha KAN-a N 27.
 

Gnojidba vinograda u rodnosti

Redovitom gnojidbom unose se u tlo hranivA koje je vinova loza iznijela prinosom, a i stvaraju se zalihe svih onih hraniva koji nedostaju u tlu da bi se osigurali redoviti prinosi dobre kakvoće. Pod pojmom redovite gnojidbe vinograda podrazumjeva se osnovna jesenska gnojidba kompleksnim NPK gnojivima u kojima je naglašen sadržaj fosfora i kalija, zatim proljetna prihrana s NPK gnojivima koja sadrže više dušika, a manje fosfora i kalija (NPK 20-10-10, NPK 15-15-15), te prihrana vinove loze dušičnim gnojivima (UREA ili KAN). Važnost osnovne gnojidbe je u tome što se jedino tada fosfor i kalij unose u dublje slojeve tla i na taj način približe što više korijenovu sustavu. Najbolje ju je obaviti odmah nakon berbe i ona bi trebala biti neizostavna agrotehnička mjera svih vinogradara. Računa se da za urod od 10 tona grožđa po hektaru na tlima siromašnim fosforom i kalijem treba gnojidbom dodati godišnje 100-120 kg/ha dušika, 50-80 kg/ha fosfora i 85-150 kg/ha kalija.

Za osnovnu jesensku gnojidbu vinograda najpogodnije su slijedeće formulacije NPK gnojiva:


NPK (MgO,SO3) 7-14-21 (2,18)
NPK (SO3) 5-20-30 (26)
NPK 7-20-30

u ovim je formulacijama naglašen sadržaj fosfora i kalija, a odnos hranjiva (1:2:3) odgovara potrebama vinove loze. Formulacije NPK (MgO,SO3) 7-14-21 (2,18) i NPK (SO3) 5-20-30 (26) sadrže kalij u sulfatnom obliku, a sumpor kao biogeni element povećava nakupljanje suhe tvari. Te sulfatne formulacije znatno su povoljnije za primjenu na karbonatnim i vapnenim tlima koja imaju visok pH, jer će sumpror iz gnojiva djelovati na sniženje pH.


Preporuka gnojidbe za prosječnu visinu uroda grožđa od 10 t/ha:

NPK gnojivo g/m2 kg/ha
NPK (MgO,SO3) 7-14-21 (2,18) 70
700
NPK (SO3) 5-20-30 (26) 50
500
NPK 6-18-36 40-45
400-450
NPK 7-20-30 50
500
Ovim količinama podmiruju se cjelokupne godišnje potrebe vinove loze za fosforom i kalijem, a male količine dušika koje se unesu jesenskom gnojidbom vinova loza će iskoristiti za rast i razvoj korijena u zimskom razdoblju. U jesen nije preporučljivo obilno gnojiti dušikom jer se produžuje vegetacija pa postoji opasnost od izmrzavanja loze. Osim toga može doći do ispiranja većih količina dušika iz tla što nije poželjno iz ekoloških razloga. Opasnosti od ispiranja fosfora i kalija nema jer je njihova pokretljivost u tlu vrlo slaba, a i vežu se na čestice tla. Istraživanja su pokazala da se fosfor i kalij godišnje premještaju svega 1 do 2 cm u dubinu. Nakon rasipanja gnojiva po tlu preporuča se gnojivo unijeti u tlo oranjem ili ručno motikom, tako da učinak gnojidbe bude što veći, a gubici hranjiva što manji. Vinogradi koji su zatravljeni gnoje se u prvim godinama nešto većim količinama (do 30 %) mineralnih gnojiva, tako da ima dovoljno hraniva i za lozu i za travnati pokrov.
Kalij je vinovoj lozi najpotrebniji u fazi cvatnje i u fenofazi šare. Vinova loza se i tretira kao kalijeva biljka koja kao i sve biljke koje proizvode škrob ili šećer traži i zahtjeva puno kalija. Najviše ga usvoji od početka vegetacije do cvatnje i od šare do dozrijevanja. On utječe na povećanje količine sladora u grožđu, povoljno utječe na povećanje otpornosti vinove loze na bolesti i niske zimske temperature. Dobra opskrbljenost biljaka kalijem povećava obrastanje korijena apsorpcijskim žilicama, tako da je i sposobnost korijena za usvajanjem vode i u njoj otopljenih hraniva veća, a time i veća otpornost biljaka na sušu. Uslijed nedostatka kalija grožđe je slabije kakvoće, količina šećera je manja, osjetljivije je na botritis odnosno sivu plijesan, porast mladica je slab i usporen, a lišće se po rubovima suši i uvija prema dolje.
Na mnogim vinogradarskim tlima često se javlja nedostatak fosfora, naročito na tipu tla pseudoglej, gdje je fosfor zbog kiselosti fiksiran. Na takvim tlima prvo treba riješiti problem kiselosti primjenom Fertdolomita (kalcijsko-magnezijski karbonat) u količini 3 t/ha ovisno o kiselosti može i više. U slučaju nedostatka fosfora smanjuje se prirod i kakvoća grožđa, u proljeće kasni vegetacija i kasnije je dozrijevanje grožđa.
 

Prihrana vinove loze

Prihrana vinove loze dušičnim gnojivom Ureom obavlja se rano u proljeće kod prve obrade tla jer će najveći dio dušika vinova loza iskoristi do cvatnje. Preporučuje se dodati, uvažavajući količinu dušika dodanu pri jesenskoj gnojidbi, 150-170 kg/ha ili 15-17 g/m2 UREE N 46, odnosno 100 kg/ha ili 10 g/m2 KAN-a N 27. Prihrana se obavlja u dva obroka, i to početkom vegetacije i poslije cvatnje. Uloga dušika je u vegetativnom porastu i povećanju lisne površine, no ne smijemo pretjerati jer prekomjerna količina dušika pogotovo bez osnovne jesenske gnojidbe izaziva osipanje cvjetova, pojavu rehuljavosti grožđa te slabo dozrijevanje grožđa i rozgve. Vina dobivena s tla koja obiluju dušikom su slabije kvalitete, imaju slabije izraženu aromu, teže se bistre, stabiliziraju i čuvaju.

Uz redovitu jesensku gnojidbu mineralnim gnojivima, vinograde treba svake treće do četvrte godine gnojiti zrelim stajskim gnojem u količini od 30-40 t/ha ili 3-4 kg/m2. Primjenom stajskog gnojiva obogaćuje se tlo organskom tvari, popravljaju se vodozračni odnosi u tlu, mikrobiološka aktivnost u tlu, a time i cjelokupna plodnost tla. Stajnjak je najbolje unijeti u tlo u jesen odmah nakon berbe.
 

Folijarna prihrana vinove loze

Prihrana vinove loze putem lista obavlja se tekućim mineralnim gnojivima FERTINAMA. U svom proizvodnom programu Petrokemija za vinovu lozu nudi Fertinu G, Fertinu B i Fertinu Fe. Ona su isključivo namijenjena za dopunsku lisnu ishranu vinove loze makro i mikrohranivima i to ponajprije hranivima kao što je magnezij (Mg), bor (B) i željezo (Fe) čiji se nedostatak često i javlja na vinogradarskim tlima.

Fertina B je dušično-borna otopina koja se primjenjuje neposredno prije cvatnje u koncentraciji 0,5-1 %. Primjenom Fertine B u ovom periodu omogućujemo vinovoj lozi sigurniju cvatnju i oplodnju jer bor povećava klijavost i vitalnost polenovih zrnaca, a i kasnije primjene bora povoljno djeluju na razvoj zametnutih bobica.
Fertina G koja uz makrohraniva dušik i kalij, sadrži i magnezij, bor i željezo može se početi primjenjivati već u razdoblju razvoja mladica u koncentraciji 1 %. Drugo tretiranje obavlja se prije cvatnje, a nakon cvatnje koristi se u koncentraciji 2 % svakih 14 dana sve do kraja srpnja kada se prestaje sa svim prihranama.
Ukoliko je vinova loza posađena na tlu koje ima veći sadržaj karbonata, na listovima će se pojaviti žućenje ili tipična kloroza koja je uzrokovana nedostatkom željeza (Fe). U takvim nasadima vinove loze treba prije cvatnje primijeniti Fertinu Fe koja sadrži željezo u koncentraciji 0,2-0,3 % (200-300 ml na 100 l vode).
Prednost tekućih gnojiva odnosno prihrane vinove loze Fertinama putem lista je u tome što se i malim količinama hraniva održava ishranjenost vinograda, posebno ako nastupi duži sušniji period, kada su znatno smanjena usvajanja hraniva iz tla. Fertine se mogu primijeniti same ili zajedno sa zaštitnim sredstvima u ranim jutarnjim ili kasnim popodnevnim satima kako ne bi došlo do pojave ožegotina na listu.
Primjenom svih navedenih FERTINA omogućujemo zdrav rast i razvoj vinove loze, veću otpornost na sušu i bolesti, te bolju kakvoću i više prinose uz preduvjet da je tlo dobro opskrbljeno ostalim biogenim elemntima.

 

Maslinarstvo




Jesenska i meliorativna gnojidba maslina

Od sredine kolovoza do sredine studenoga vrijeme je osnovne gnojidbe u maslinicima kao i meliorativne pred podizanje novog maslinika. Osnovnom gnojidbom unosimo hraniva potrebna za slijedeću vegetacijsku godinu. Meliorativnom gnojidbom za duže vremensko razdoblje podižemo hraniva na optimalnu razinu opskrbljenosti. Uglavnom to su slabo pokretna hraniva  poput fosfora, kalija i kalcija. Fosfor i kalij unosimo s visoko koncentriranim NPK gnojivima. Formulaciju navedenog gnojiva prilagođavamo tipu tla. Na crvenicama i smeđim karbonatnim tlima poželjna su NPK gnojiva s naglašenom koncentracijom fosfora poput NPK 10-30-20 ili NPK 8-26-26. Na alkalnim tlima poput rendzina na flišu ( u narodu zvana: bijela zemlja, bjelica, sivica), siliko karbonatnih kao što su u području Kaštela, Omiša i mnogih drugih područja duž Jadrana, koriste se NPK gnojiva s omjerom 1:2:3 kao što su NPK (SO3) 5-20-30 (26), NPK (MgO,SO3) 7-14-21 (2,18) ili NPK 7-20-30. Dosadašnja  istraživanja pokazala su optimalni učinak pri 100 – 120 kg/ha fosfora (P2O5) i 140 – 170 kg/ha kalija (K2O). Na crvenicama koje su srednje do optimalno opskrbljene kalijem, a siromašne fosforom, osnovnom gnojidbom tako se unosi  330 kg/ha (33 g/m2) NPK 10-30-20 ili 385 kg/ha (38,5 g/m2) NPK 8-26-26. Osim fosfora i kalija na crvenicama je neophodno unijeti i kalcij, hranivo vrlo bitno za kvalitetu i svježinu plodova. Unosi ga se putem Fertdolomita u količini 1 - 2 t/ha (100 - 200 g/m2 ) u crvenici srednje i južne Dalmacije, a u Istri 5 do 10 t/ha (500–1000 g/m2).

Navedene količine NPK i Fertdolomita proračunate su za tla bez skeleta. Ukoliko je skelet prisutan količina mineralnih gnojiva smanjuje se ovisno o postotku skeleta ili se gnoji u nekoliko obroka.
Prilikom meliorativne gnojidbe prije podizanja maslinika  gdje je moguće, unose se visoke količine gnojiva. Na crvenicama s dubinom većom od 60 cm unosi se 1300 -1500 kg/ha NPK 10-30-20 ili NPK 8-26-26. Na rendzinama i ostalim izrazito alkalnim tlima unosi se 2000 – 2300 kg/ha NPK (SO3) 5-20-30 (26) ili 2300 – 2800 kg/ha NPK (MgO,SO3) 7-14-21 (2,18), NPK (SO3) 7-14-21 (24).
Tamo gdje nije moguće obaviti meliorativnu gnojidbu cijele površine putem zaoravanja, obavlja se gnojidba u sadne jame.
To znači da se na površini budućeg maslinika otvaraju otvori (jame) čija površina tla iznosi 80 – 120 cm širine i 60 – 80 cm dubine. U crvenica, potrebne količine po sadnoj jami volumena 1 m3, iznose 1,3 – 1,5 kg NPK 10-30-20 ili NPK 8-26-26, dok u alkalnih tala 2-2,3 kg NPK (SO3) 5-20-30 (26) ili NPK 7-20-30. Ukoliko je izostala jesenska gnojidba, gnoji se rano u proljeće.

 

Prihrana maslina

Nakon obavljene osnovne gnojidbe s NPK formulacijama  (Florin 1, Florin 4, Florin 5) i UREOM N 46 (Florin 7), slijedi druga gnojidba dušičnim gnojivima u tlo. Osim dušičnih gnojiva dodaju se hraniva koja su u manjku uslijed nedostatka, vezanja ili antagonizma (ioni jednoga hraniva onemogućuju primanje drugog) u tlu poput kalcija, kalija, magnezija, željeza, bora, i nekih drugih mikroelemenata.

Početkom travnja slijedi druga dušična prihrana KAN- om N 27 (Fertina-KAN N 27, Florin 6) u količini 15 – 20 grama/m2 odnosno 150 – 200 kg/ha. Kod mineralne gnojidbe zasebnih stabala masline gnoji se površina koja je za 1/3 veća od širine krošnje. Sredinom travnja obavlja se prihrana putom lista s hranjivim otopinama mikro i makro hraniva poput Fertine V u 2 % otopini (2 litre Fertine V/100 litara vode). Na izrazito karbonatnim (i dolomitnim) tlima primjenjuje se željezna otopina ili Fertina Fe u koncentraciji 0.3 – 0.5 % (0.3-0.5 l/100 litara vode) i otopina bora - Fertina B u koncentraciji 1 % (1 litra na 100 litara vode).
Prije cvatnje potrebno je opskrbiti maslinu svim elementima, ali naglasak se stavlja na mikroelement bor kao i kalcij (na crvenici). Navedena hraniva imaju bitnu ulogu na oplodnju odnosno zametanje plodova masline, određujući tako sveukupni prinos. Zastupljenost kalcija na karbonatnim tlima je u suvišku, ali je zato nedostatak bora vrlo čest. Ponegdje to može poprimiti i veće razmjere očitovano klorozom lista kao što je slučaj na otoku Braču, na dolomitnim tlima na Pelješcu, na Dubrovačkom području i drugdje. Nedostatak kalcija vezan je uz tipične crvenice pa ga tamo treba unositi u tlo (Fertdolomit) ili primjenjivati putom lista i ploda  putem Fertine Ca u koncentraciji 1 – 2 % otopine.
Krajem travnja ili početkom svibnja odnosno 10 – 14 dana prije cvatnje obvezno se prska s gnojivima na bazi mikroelementa bora. Na taj način pospješuje se oplodnja i zametanje većeg broja plodova koji osiguravaju veći prinos. Primjenjuje se kao 1 % Fertina B (1 litra Fertine B na 100 litara vode). Dva tjedna nakon oplodnje može se ponoviti prskanje Fertinom B u istoj koncentraciji. Na karbonatnim tlima obavlja se prskanje sa željeznim otopinama radi suzbijanja kloroze u koncentraciji 0.3 – 0.5 % otopine (0.3 – 0.5 litre Fertine Fe na 100 litara vode), dok na crvenicama osim bora primjenjuje se i kalcij putem Fertine Ca u 1 – 2 % otopine. Fertina V u 2 % i Fertina B u 1 % otopini mogu se primijeniti sa 5 % UREOM N 46 (Florin 7, Fertina granulirana UREA N 46) radi pojačanog efekta prihrane.
Tijekom lipnja potrebno je zametnute plodove masline održati dodavanjem hranjivih otopina putem lista i ploda jer izuzetno sušno razdoblje može prouzročiti sušenje i opadanje većine plodova. Ovo razdoblje je izuzetno bitno u cilju opskrbe svim hranivima koja imaju izravan utjecaj na kasniji randman ulja. To obavljamo prskanjem s 2 % otopinom Fertine V (2 litre Fertine V u 100 litara vode) koja sadrži većinu makro (dušik, fosfor, kalij) i mikro hraniva (bor, bakar, cink, mangan). Fertinu V možemo zajedno primjenjivati s 5 % otopinom UREE kao i zaštitnim sredstvima (osim onih koja sadrže bakar).
Na karbonatnim tlima za ublažavanje ili sprječavanje željezne kloroze koristimo Fertinu Fe u koncentraciji 0.3 – 0.5 % (0.3 – 0.5 l /100 l vode) barem jednom u 14 dana.
Na crvenicama prska se s Fertinom Ca radi poboljšanja kakvoće mesa ploda masline u koncentraciji 1.5 – 2 % otopine (1.5 – 2 litre Fertine Ca /100 litara vode).

 

Povrtlarstvo




Plodovito povrće

Kod povrća koje je osjetljivo na klor kao što je plodovito povrće rajčica, paprika, patlidžan, krastavac, dinja, lubenica luk treba koristiti sulfatna gnojiva kao što je NPK 5-20-30 + 26 SO3 ili NPK 7-14-21 + 2 MgO + 18 SO3. To su kulture osjetljive na povećanu koncentraciju klora uslijed čega može doći do preranog kretanja vegetacije, do nepotpunog razvijanja i deformacije listova i na kraju do oštećenja cijele biljke. Navedena gnojiva nalaze se i u malom pakiranju od 3 kg pod nazivom Florin 1 i Florin 5.

RAJČICA

Rajčica je kultura s visokim potrebama za hranivima i makro i mikro, osobito je zahtjevna na fosfor  u svim stadijima rasta i razvoja. Dobro reagira na gnojidbu organskim gnojivima, tako da se preporučuje 25-40 t/ha stajskog gnojiva, s tim da je stajski gnoj već dobro kompostiran, jer je rajčica osjetljiva na proizvode razgradnje organske tvari.
Za gnojidbu rajčice pred duboku obradu treba primijeniti 500 kg/ha NPK 5-20-30 + 26 SO3 ili 700 kg/ha NPK 7-14-21 + 2 MgO + 18 SO3, a pred sadnju dodati 250 kg/ha NPK 5-20-30 + 26 SO3 ili 300 kg/ha NPK 7-14-21 + 2 MgO + 18 SO3 plus 150-200 kg/ha UREE 46 % N. Prihrana se obavlja 1-2 puta tijekom vegetacije sa 100-150 kg/ha KAN-a 27 % N + 4,8 MgO . Urea i KAN se također nalaze u malom pakiranju pod nazivom Florin 6 i Florin 7.
Na kiselim tlima 1-2 mjeseca prije sadnje, dobro je dodati 1-3 t/ha Fertdolomita (to je kalcij-magnezij karbonat), jer je rajčica osjetljiva na nedostatak kalcija koji se često javlja na kiselim tlima.


PAPRIKA

Paprika kao i rajčica izuzetno dobro reagira na gnojidbu stajskim gnojivom, te bi ona trebala biti neizostavna mjera u proizvodnji, s tim da se koristi u količini od 20-40 t/ha.
Posebnu pažnju treba posvetiti i gnojidbi kalcijem, dodavanjem 2-3 t/ha Fertdolomita da bi smanjili kiselost tla, te osigurali dovoljne količine kalcija za rast i razvoj paprike. Na taj način se izbjegava pojava vršne truleži ploda, koja se često javlja u proizvodnji i za koju mnogi poljoprivrednici misle da je gljivično oboljenje, pa nepotrebno tretiraju biljku raznim fungicidima.
Za osnovnu gnojidbu pred sadnju presadnica treba izabrati mineralna gnojiva koja ne sadrže klor, znači na tlima slabije plodnosti primjenjuje se 600 kg/ha NPK 5-20-30 + 26 SO3 ili 750 kg/ha NPK 7-14-21 + 2 MgO + 18 SO3 da ne bi došlo do pojave deformiranja listova i sušenja biljaka, uz NPK gnojiva dodaje se i 150 kg/ha Uree 46 % N unošenjem u tlo tanjuračom ili rotirajućim oruđem. Prihrana se obavlja u 2-3 navrata sa 150 kg/ha KAN-a 27 % N + 4,8 MgO, prva prihrana nakon što se biljke dobro ukorijene, a druga kada su prvoformirani plodovi veličine oraha


KRASTAVCI

Uz dobru gnojidbu zrelim stajskim gnojivom treba mineralnim gnojivima gnojiti na slijedeći način:Pri pripremi tla za sjetvu dodati:

400 kg/ha NPK 5-20-30 + 26 SO3 ili
500 kg/ha NPK 7-14-21 + 2 MgO + 18 SO3
200 kg/ha Uree 46 % N

Folijarno se tijekom vegetacije primjenjuje 0,5 %-tna otopina Uree 46 % N dok su listovi još mladi, a 1 %-tna otpina Uree 46 % N kada je list potpuno razvijen. Može se prihranjivati Fertinom P za povrće u koncentraciji 1-2 %, broj tretiranja barem 2-3 puta u razmacima prskanja 10-14 dana.

LUBENICA, DINJA, TIKVA

Kulture kao što su lubenice, dinje, tikve traže u gnojidbi visoke količine hraniva. Najprikladnija su rahla, lagana do srednje teška tla bogata humusom, slabo kisele ili neutralne reakcije. Gnojidba prvenstveno ovisi o stanju tla i zalihama hraniva u tlu koju doznajemo kemijskom analizom tla. Tlo za uzgoj treba imati najmanje 2,5 % humusa. Tako da zaoravanje 30-50 t/ha stajskog gnojiva u osnovnoj gnojidbi treba biti neizostavna agrotehnička mjera. Primjena stajskog gnojiva osigurat će samo mali dio potrebnih hraniva, ono ima veći utjecaj na poboljšanje fizikalnih svojstava tla i mikrobiološku aktivnost u tlu. Prilikom dublje obrade tla u jesen ili proljeće (25-30 cm) dodaje se 800-1000 kg/ha NPK 5-20-30 + 26 SO3, a u pripremi tla za sjetvu još 150-200 kg/ha Uree 46 % N.

S obzirom na dugu vegetaciju treba obaviti 2-3 prihrane, koje se obavljaju folijarno ili kroz sustav za navodnjavanje. S prihranama treba početi od početka zametanja plodova i obavezno treba obaviti prihranu nakon prve berbe. Za to nam koristi Fertina P za povrće koja se koristi u koncentraciji 2 %, folijarno se može primijeniti svakih 14 dana. Ona uz makrohraniva sadrži i nužne mikroelemente koji su važni za rast, razvoj i plodonošenje navedenih kultura. Ona se također primjenjuje i kroz sustav za navodnjavanje. A može se primijeniti i otopina Uree u konc. 0,5 % (500 g na 100 l vode).
Neposredno iza cvatnje pa sve do berbe, obavlja se i prihrana Fertinom Ca koja sadrži kalcij, ona se primjenjuje u konc. 1-2 %, i njenom primjenom povećavamo čvrstoću ploda, plodovi bolje podnose transport i duže se čuvaju
.

 

Folijarna prihrana plodovitog povrća

U slučaju suše ili većeg nedostatka dušika može se folijarno primjeniti otopina Uree 46 % N  u koncentraciji 0,5-0,7 %, što znači 500-700 g Uree 46 % N na 100 l.
Često se pri uzgoju rajčice i paprike javlja problem fiziološke neparazitske bolesti koja je uzrokovana nedostatkom kalcija, stoga se kalciju pridaje maksimalna važnost pri uzgoju rajčice i paprike. Simptomi nedostatka kalcija očituju se kao posmeđenje ploda ili kao suha trulež vrha ploda koja se ne smije zamijeniti sa opržotinama od sunca koje su bijele. Zato je pri njihovom uzgoju od bitnog značenja primjena Fertine Ca koja spriječava simptome nedostatka kalcija. Fertina Ca može se primjeniti prskanjem lista ili zalijevanjem tla. Prva primjena treba biti odmah nakon cvatnje kad se koristi 1 %-tna otopina, a kasnije se može primjeniti i koncentracija od 2 %. Interval prskanja je 10-14 dana.
Primjenom Fertine Ca postiže se bolja skladišna sposobnost plodova, plodovi su čvršći i otporniji su na moguća oštećenja u transportu.
Uz Fertinu Ca za povrće je namjenjena i Fertina P koja uz makrohraniva osigurava i opskrbljenost povrća nužnim mikroelementima. Primjenom Fertine P bolja je kvaliteta plodova, veće je nakupljanje suhe tvari u plodovima, naročito kiselina, a poboljšava se oblik i boja ploda. Općenito povoljno djeluju na snažniji, brži i zdraviji razvoj biljke.
Koncentracije za primjenu Fertine P kreću se od 0,5-2 %. Niže koncentracije od 0,5-1 % koriste se dok su biljke još mlade i listovi slabije razvijeni ili ako se Fertina P primjenjuje češće znači svaki tjedan. No ako je razmak između prskanja 14 dana i kada je list potpuno razvijen može se koristiti i 2 %-tna otopina, posebno ako su vidljivi znaci nedostatka nekog od biljnih hranjiva.
Treba napomenuti da se Fertina P kao i Fertina Ca osim prskanjem lista i zalijevanjem tla može primijeniti i kroz sustav za navodnjavanje.
Fertine se mogu koristiti zajedno sa sredstvima za zaštitu bilja od bolesti i štetnika, prilikom folijarne primjene treba utrošiti što više otopine kako bi list i plod upili što više hranjiva i ova mjera provodi se predvečer.

 

Gnojidba korjenastog povrća

Korijenasto povrće kao što je mrkva, peršin, celer, pastrnjak, rotkvica, cikla, koraba i drugo nije osjetljivo na klor i izbor NPK formulacije ovisi prvenstveno o vrsti tla i namjeni uzgoja.
Za korijenasto povrće karakteristično je da dolaze na drugo mjesto u plodoredu i najbolje uspjevaju nakon kultura koje su bile obilno gnojene stajskim gnojivom. Gnojidba stajskim gnojem ili nerazgrađeni biljni ostaci mogu izazvati granjanje i nepravilnost zadebljalog korijena i time omogućiti napad raznim štetnicima iz tla.


KORABA, ROTKVICA

Nemaju velike zahtjeve prema tlu i obradi. Gnojidba se obavlja jednom i to prije sjetve. Korabu i rotkvicu ne treba prihranjivati.

Pri pripremi tla za sjetvu dodati:
400 kg/ha NPK 7-20-30 + Fe + Zn
150-200 kg/ha Uree 46 % N

MRKVA, PERŠIN, PASTRNJAK

Uspijevaju na dobro obrađenim tlima i gnojidba se obavlja prije sjetve s 800 kg/ha NPK 7-20-30 + Fe + Zn plus 200 kg/ha Uree 46 % N.

CIKLA

Cikla se sije izravno, a kasnije se prorijeđuje. Prije sjetve ili sadnje tlo treba biti dobro pognojeno i dobro prorahljeno na 30-40 cm dubine.

Pri pripremi tla za sjetvu dodati:
700 kg/ha NPK 7-20-30 + Fe + Zn
100 kg/ha Uree 46 % N

Prihraniti pri okopavanju s
200 kg/ha KAN-a 27 % N + 4,8 MgO


Tijekom vegetacije kada se razvije dovoljno listova sve korijenasto povrće može se folijarno prihranjivati otopinom Fertine P u koncentraciji 1-2 %. Broj tretiranja je 2-3 puta u intervalu 14 dana. Osim Fertinom P folijarno se može primijeniti i 1,5-3,5 %-tna otopina Uree 46 % N, broj tretiranja je 1-2 puta.

 

Gnojidba lisnatog povrća

ŠPINAT, MATOVILAC, SALATA

U vrtu studeni je vrijeme izravne sjetve špinata i matovilca na otvorenom prostoru ili plasteniku . Prije sjetve ili sadnje obavezno tlo treba pripremiti za sjetvu što uključuje i gnojidbu mineralnim gnojivima. Prije sjetve špinata i matovilca preporučamo gnojidbu NPK formulacijama NPK 7-20-30 + Fe + Zn ili sulfatnim gnojivom NPK 5-20-30 + 26 SO3 u količini od 50-70 g/m2 plus 15-20 g/m2 UREE 46 % N. Za manje površine na tržištu se mogu navedena gnojiva nabaviti u malim pakiranjima od 3 kg pod nazivom FLORINI.
Treba naglasiti da se pri gnojidbi špinata prednost daje kloridnim formulacijama gnojiva zbog toga jer klor smanjuje nakupljanje nitrata u lišću i također špinat se lagano prihranjuje    KAN-om 27 % N + 4,8 MgO u količini od 10 g/m2.
Pri izboru gnojiva za gnojidbu tla prije sadnje presadnica zimske salate treba znati da je salata osjetljiva na visoku koncentraciju soli u tlu, što kod nje može izazvati rubnu palež lista, kasnije glavičenje i rahle glavice salate. Pa stoga treba koristiti sulfatna gnojiva kao što je NPK 5-20-30 + 26 SO3 u količini od 50 g/m2 ili isto tako sulfatno gnojivo NPK 7-14-21 + 2 MgO + 18 SO3 u količini od 70 g/m2. Pred sadnju također treba dodati i 15-20 g/m2 UREE 46 % N.
Prvo prihranjivanje salate dolazi u stadiju 6-7 listova, kada se koristi 10 g/m2 KAN-a 27 % N + 4,8 MgO, a druga prihrana je 2-3 tjedna prije berbe kada se također koristi 10 g/m2 KAN-a 27 % N + 4,8 MgO. Znači sveukupno u obje prihrane koristi se 20 g/m2 KAN-a 27 % N + 4,8 MgO.

 

Gnojidba mahunastog povrća

GRAH, GRAŠAK

Grašak je biljka kratke vegetacije, zbog toga mora imati potrebna hraniva u lako pristupačnom obliku. Prinos 4,6 t/ha.
To su kulture osjetljive na stajsko gnojivo i ostala organska gnojiva. Pripadaju porodici lepirnjača (leguminoza) kojima je zajednička osobina da na korijenu imaju simbiotske bakterije, posredstvom kojih se djelomično opskrbljuju N iz zraka. Isključivo se gnoje mineralnim gnojivima i samo pri pripremi tla za sjetvu. Prihrana se ne obavlja, jer se povećava bujnost, a smanjuje cvat i plod.
Grah mahunar i zrnaš siju se krajem 4 mjeseca ili početkom svibnja.
Grašak-sjetva može započeti već u rano proljeće i to čim vremenske prilike dozvoljavaju.
Grah mahunar i zrnaš i grašak osjetljivi su na kiselu reakciju tla, pa za tla kiselija od pH 5 treba predvidjeti primjenu vapna.
Osnovnu obradu najbolje je provesti kasno u jesen ili zimi, međutim obavlja se i u proljeće ovisno o pretkulturi. Po površini se rasipa 700 kg/ha NPK 7-14-21 + 2MgO + 18SO3 ili 500 kg/ha NPK 7-20-30 + Fe + Zn i nakon toga tlo se preore ili prekopa.
U priptemi tla za sjetvu dodaje se 100 kg/ha Uree + 46 % N, treba izbjegavati pretjerano usitnjavanje (frezanje) jer do nicanja može nastati pokorica, što otežava nicanje i može biti uzrok neujednačenog nicanja, a zbog toga i nejednoličnog usjeva.

 

Gnojidba gomoljastog povrća

KRUMPIR

Krumpir ima vrlo kratku vegetaciju 80-110 dana, pa mu u tom kratkom periodu treba osigurati dovoljnu količinu hranivih elemenata. Bez obzira na tip tla na kojem se uzgaja krumpir, uvijek u gnojidbi treba početi sa stajskim gnojivom, koji osim što popravlja strukturu tla, povoljno djeluje na mikrobiološku aktivnost u tlu, ujedno omogućuje i brže zagrijavanje tla što je bitno za brži početni razvoj biljke krumpira.. Stajski gnoj treba biti zrel, dobro fermentiran i on se uvijek zaorava u jesensko-zimskoj gnojidbi u količini 20-30 t/ha, veće količine nisu potrebne jer bi se mogao narušiti odnos biljnih hraniva i stimulirati veći razvoj biljne nadzemne mase odnosno cime na račun gomolja.
Uz pretpostavku gnojidbe stajskim gnojivom za optimalni prinos krumpira od 25-35 t/ha treba obavezno primjenjivati i mineralna NPK gnojiva u kojima je naglašen sadržaj fosfora , a naročito kalija jer krumpir zahtjeva dosta kalija. Najveći dio mineralnih gnojiva unosi se  u tlo pri osnovnoj dubljoj obradi tla, a preostali dio se unosi plićom obradom u pripremi tla za sadnju, a tada se može primijeniti po cijeloj površini ili u brazde, i pri tome treba paziti da gnojivo ne dođe u dodir s gomoljima.

Krumpiru za optimalni prinos godišnje treba osigurati:

100-140 kg/ha dušika
100-150 kg/ha fosfora
160-260 kg/ha kalija

To ćemo mu osigurati primjenom u osnovnoj gnojidbi 700 kg/ha NPK 7-20-30 + Fe + Zn ili NPK 5-20-30 + 26 SO3 koji se zaoravaju, a pred sadnju se zatanjura oko 350 kg/ha NPK 15-15-15 + Fe + Zn ili 400 kg/ha NPK 13-10-12.
Krumpir se u pravilu zbog kratke vegetacije ne treba prihranjivati, a u sušnijim godinama ako se primjeti žutilo biljaka znači vidljivi nedostaci dušika ili u godinama jačeg oštećenja lisne mase bolestima, štetnicima ili zbog nekog drugog razloga može se obaviti folijarna prihrana Fertinom P za povrće u koncentraciji 1-2 % ili folijarna primjena otopine UREE u koncentraciji 2-5 %.
Treba utrošiti 350-400 l te otopine po hektaru.

 

Gnojidba zeljastog povrća

KUPUS

U gnojidbi kupusa razlikujemo nekoliko etapa, ovisno o unosu određene vrste hraniva, vremenu i načinu primjene. Razlikujemo osnovnu gnojidbu prije sjetve odnosno sadnje te prihranu neposredno prije sadnje ili tijekom vegetacije (putem lista ili tla). Osnovnom gnojidbom unosimo fosfor i kalij na dubinu rasprostranjenosti korijena. I za tu namjenu koriste se NPK gnojiva u kojima je istaknut sadržaj fosfora, a naročito kalija jer njegovim nedostatkom razvit će se rahle i mekane glavice koje su neprijatnog mirisa i okusa.Kupus ima veliki potencijal rodnosti, stvara puno zelene mase i za njenu izgradnju troši velike količine hraniva od kojih je najvažniji dušik. Potrebne količine hraniva iznose:

Dušika 120-150 kg/ha
Fosfora 80-120 kg/ha
Kalija 160-350 kg/ha

Znači prije sadnje treba dubljom obradom unijeti u tlo 800 kg/ha NPK 7-20-30 + Fe + Zn ili 600 kg/ha NPK 8-26-26 + Fe + Zn ili 500 kg/ha NPK 6-18-36 uz 200 kg/ha Uree + 46 % N. Tijekom vegetacije obavlja se 1-3 prihrane s po 100 kg/ha KAN-a + 27 % N + 4,8 MgO. Kupus dobro reagira i na gnojidbu organskim gnojivima pa se preporučuje i gnojidba stajskim gnojivom od 20 40 t/ha.
Treba paziti de se ne primjeni prevelika količina dušika jer u pojedinom razdoblju rasta može uzrokovati rahle glavice, unutrašnje nekroze lišća u glavici i slabiju održivost u skladištu.
Također se tijekom vegetacije obavlja i folijarna primjena tekućih gnojiva, može se primijeniti 1-2 %-tna otopina Fertine P za povrće, ona se koristi nekoliko puta u vegetaciji, razmak tretiranja može biti 10-14 dana. Potrebna količina je 150-300 l/ha te otopine.
A radi bolje čvrstoće glavica kao i bolje održivosti u skladištu dobro je primijeniti i Fertinu Ca koja sadrži kalcij, ona se koristi kao 1 %-tna otopina nekoliko puta tijekom vegetacije (znači 3-5 puta).
I na kraju naglasimo da za uzgoj kupusa kao i za uzgoj ostalog povrća, prisutnost i dostupnost svih potrebnih hraniva je jamstvo kvalitetnog krajnjeg proizvoda.

 

INA Petrokemija

Ina petrokemija


Link na dobavljača

U sustavu INE puna tri desetljeća djeluje INA-Petrokemija. Godine 1978. položen je i temeljni kamen za nova postrojenja mineralnih gnojiva kapaciteta 1,2 milijuna tona.U rad su puštena koncem 1984. i s postrojenjima iz 1968. čine jedinstvenu tehnološku cjelinu jedine hrvatske tvornice mineralnih gnojiva.

Savijeti i usluge Gnojidba kultura